ND: Nedavno ste posredstvom masmedija najavili da ćete osnovati stranku. Sada je nastupilo zatišje, da li to znači da ste odustali od te ideje? GLJIVA: Ti planovi su bili previše smjeli. Ja sam osoba apolitična, a htio sam naglo iz muzičkog svijeta da pređem u politiku. Nisam se nadao lako jakom prelazu, ipak je to velika razlika, kao nebo i zemlja. Na početku sam imao dobre istomišljenike i dobre saradnike i dobru finansijsku bazu, međutim, kako je vrijeme odmicalo i kako smo dublje zakopavali u politiku, nismo mogli da se složimo. Na primjer, ja nisam mogao sa Kusturicom da se složim. Nismo, znate, svi isti. Mi jesmo možda umjetnici, šta ja znam, ali nismo svi isti, ne razmišljamo svi isto. Mada ja mislim da svi mi, iako se razilazimo, volimo Bosnu i Hercegovinu kao državu i zalažemo se da ona bude ravnopravna država svih naroda i narodnosti. Ja sam odlučio da svoju stranku zamrznem, naravno, tu su malo uticali i nacionalni pokreti, nacionalne partije su me malo zbunile. Zbunile su me jer to moj mozak nije mogao da sagleda u tom trenutku. Ja sam se pomalo i razočarao. Mjesec dana sam bio sve napustio i zamrznuo tu moju ideju i obećavam da ću sto posto poslije izbora osnovati stranku. Jer ja mislim da onaj ko pobijedi na ovim izborima nikakve neće imati šanse da napravi bilo kakvu dobru stvar za ovu našu republiku i za Jugoslaviju uopšte. Zato što je to veoma teško, suviše je toga propušteno, suviše... stoljećima, godinama, danima, mi smo tako živjeli, ne možemo da se snađemo, mi smo ono što smo, i mislim da narednih 50 godina neće biti nekih većih promjena. Znate šta je promjena? Promjena je kad se zaista svi promijenimo, kad ima 50 stranaka, a svi se volimo i ljubimo, a politički ne mislimo isto. Kad ima stotinu naroda, a svi se poštujemo i uvažavamo i kad funkcioniše pravna država tako, recimo, što njeni predstavnici, predstavnici zakona, na primjer inspektori i milicija, prema svima postupaju isto, a ne ako mu je rođak... ND: Da li ste se priklonili nekoj od postojećih stranaka? GLJIVA: Ja sam kao ličnost prišao i pripao omladini BiH. Smatram da je to snaga koja će za osam godina voditi ovu zemlju. A moje ideje, smatram da imam dosta lucidnih ideja, dobro će im doći, da ih usmjeravam, da vide možda kako ja radim, kako sam ja nekad poslovao u muzici tržišno. Prije deset godina, prije Ante Markovića ja tebi robu, ti meni novac, za taj novac kupimo robu i obrćemo stalno i uvijek svi imamo. Na primjer, mojih prvih sto saradnika, svi imaju stanove, svi imaju kuće, svi imaju dobra kola. Svaki čovjek koji je sa mnom sarađivao otišao je sretan i zadovoljan. Dakle, to je model, samo da funkcioniše u većem obimu. Znači, ja sam sto ljudi zadovoljavao, sad četiri miliona treba da se zadovolji u Bosni I Hercegovini. Ja imam model, ali šta ću kad nemam vlast. Ipak, morate imati vlast. Ja mislim da ova stranka, omladina BiH, da je to stranka budućnosti. Ja nju nikad ne zovem SSO, to je za mene kao »e-ma-ese-sa«, ona igra dječija mala »robna kuća unima«, bez veze. Ja njih zovem stranka budućnosti, ako budu pametni. A ovo SSO, DS, SK, PS, ZES, BIS, DIS to je bez veze. Ova muslimanska stranka se zove SDA samo zato što je to estetski lijepo za izgovaranje. Sad svi znaju za SDA. Dakle, morate prikladno ime imati. Ne možete se zvati SSMRDGSKRSVRS i onda nema to veze s mozgom, razumijete. Sve mora biti kratko, jasno objašnjivo i za čovjeka koji nikad nije vidio škole, a i za onoga genija recimo, što se kaže od generala do smetljara. Što se tiče ovih ostalih stranaka, sve volim i poštujem, samo ne slažem se ni sa jednom osim za sada jednim dijelom CKSKBiH i, naravno, moja omladina koja je totalno apolitična. Dobro, u njoj postoje ljudi koji su se ispoljavali i u politici, ali oni treba da postanu apolitični da bi uspjeli u politici. To je glavni fol. ND: Da li biste malo pojasniti tu formulu po kojoj apolitični ljudi uspijevaju u politici? GLJIVA: Pa to je formula da se bacimo na ekonomiju, na javne radove, muziku, ljubav, da više pridajemo značaj svakodnevnom životu, da ne pitamo jedan drugog od kojeg si boga ti koljena, ko si, gdje si rođen. Pa onda prije sto godina bio je neki tvoj deda koji je ubio sabljom onoga, pa onaj onoga, pa su se ljetni dan do podne nosili. Pa se onda vi pobijete u kancelariji bez veze radi budala. A ko zna ko je nas napravio i ko smo mi. Mi smo ljudi. Mi znamo za našeg dedu, ali ne znamo ništa o onima prije njega. Za mene je tuča ili sukob na nacionalnoj osnovi najobičniji kriminalni akt. Dakle, ako se u Bronksu potuku crnac i Meksikanac, to je za Amerikance kriminalni akt. Po Ustavu SAD to je kriminal. To povlači strašne zatvorske kazne, tu nema razgovora. Samo ako pljunete na ulici možete dobiti kaznu do pet godina zatvora. U njih je isto pljačka banke i razvaljivanje telefona. U nas možete razvaliti pola grada, kažu budala, napio se. ND: Pretpostavljamo da niste odustali od kandidature za predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine... GLJIVA: Što se tiče moje kandidature za člana Predsjedništva, evo skupljamo malo potpise, počelo je to, ja ne znam da li treba 10.000 ili 5.000, nije mi jasno. Mene će omladina kandidovati za pedsjednika Predsjedništva. ND: S obzirom na to da vi ne odustajete od osnivanja stranke možete li nam reći koji su njeni osnovni programski ciljevi? GLJIVA: »Pa znate kakvi, da budem iskren, ja sam živio u takvom vremenu da sam ipak dijete komunizma i smatram da smo svi mi djeca komunizma, djeca vaspitana u jednom takvom vremenu i tako možemo mi bit koliko hoćete napredni, ali mi to ostajemo u duši. Ja sam šta ja znam, kao pjevač obišao mnoge gradove i mnoga sela, krajolike i opštine i tako dalje I vidio sam mnogo sirotinje i bio sam na terenu i vidio sam ko smo mi. Milion ljudi u BiH nema cipela, nema gaća, milion ljudi uvijek se bori sa hranom. Vjerujte, milion ljudi uvijek se bori sa sapunom, sa kalodontom, sa osnovnim onim prehrambenim, šta ja znam, namirnicama, ogrevom. U nas je velika sirotinja, samo što smo mi to ubili i sakrili. To je naša velika greška. Mi moramo da kažemo da smo mi sirotinja. Odemo u Maglaj i kažemo sedam hiljada ljudi živi u Maglaju, a tri hiljade ih je na rubu egzistencije. Ja sam mislio to kada sam rekao Narodna radnička partija, da pomažemo radnicima i ugroženim. Dakle, on možda i nema škole, ali ima volju da radi, pa da ga održavamo, da imamo neke fondove gdje ćemo mu pomoć, pa njegovo preduzeće ne posluje dobro, pa mi njemu pomažemo, pa ga pomažemo. U tom pogledu sam ja to mislio. ND: Šta mislite o Savezu reformsklh snaga? GLJIVA: Znate šta, i to je ekskluzivno. I tu imaju dva mišljenja. Jedno je da oni ne valjaju ništa i drugo je mišljenje da su oni spasioci. A ako hoćete lično moje mišljenje, mogu vam reći da nemam puno povjerenja u njih. Ipak su to samo salonski političari, treba neko i da radi. Razumijete, ne možete se vi izdizati iznad naroda i sjedit u fotelji i kao biti idol nacije. To je nemoguće. Mislim da to nije partija za BiH. To je više imaginarno, nešto bez veze. Nije to to ND: Vi se česte pozivate na narod i čini se da vjerujete da če napraviti "ispravan" Izbor. Mislite li da je moguće da Vas narod iznevjeri, odnosno da Vam ne pruži podršku? GLJIVA: Ima tu jedna moja logika. Opet se moram vratiti na SAD. Postoji tamo Džon Kenedi, to je bio predsjednik SAD, to svi znaju, on je tamo u atentatu poginuo, ali danas širom američkih gradova postoje avenije koje se zovu Džon Kenedi, postoje aerodromi koji se zovu Džon Kenedi, postoje ustanove, humanitarne institucije koje nose njegovo ime, a danas deset godina poslije Titove smrti više niko ne plače, šta više počinju da ga mrze. Dakle, to je neozbiljna nacija. Ako smo voljeli Tita jednom, onda moramo ga uvijek voljeti u tom kontekstu. Sad su druga vremena, druga ekonomija i sve to, ali ne možemo mi voljeti, pa ne voljeti, plakati, pa ne plakati, šta smo mi onda nego neozbiljna nacija, tako da dovodimo u kontekst sebe sa Titom. I to je vrlo moguće. Ja sam prodo osamdeset miliona kaseta sa mojim kompozicijama u karijeri, u Bosni je prodato šest miliona. Ali se može dogoditi da narod glasa za nekog drugog, da ne glasa za mene, sve je moguće. To je samo zato što smo mi možda još nedozrela nacija, mi nemamo izgrađenu predstavu o tome ko je bolji, a koji nije. Možda je to zbog komunikacija, zbog vaspitanja, zbog onih 500 godina što su Turci vladali, ja ne znam šta je, ali tu nešto nije u redu. Mislim, nije u redu sa nama, sa svima nama. Je li to dobar odgovor? N.D.: Šta mislite kolike su šanse Komunista i Omladine na izborima, pored nacionalnih partija Bosni i Hercegovini? GLJIVA: Moje mišljenje je da treba da podijele svi vlast. To uvijek zagovaram. Dakle, nacionalne tri partije i ove tri najjače, a koje nisu nacionalne, ali su se trenutno izjednačile sa nacionalnim partijama, to nema veze s mozgom. Sve je to isto, nema tu razlike, ne može niko da govori mi nećemo s nacionalnim partijama. Mi moramo s nacionalnim partijama. One su naša stvarnost. Sve tri partije da imaju milion ljudi? Аl', znaš bolan šta je milion to je cifra nenormalna. Ja znam kod mene bude na koncertu četiristo gledalaca, oni kažu sedamsto. SDA kaže ima pola miliona, to je strašna cifra, to Regan nije imao. HDZ ima 200 hiljada članova i SDS 300 hiljada. Dakle, to je jedna snaga od milion ljudi, milion punoljetnih osoba, a ako su tu uračunata i djeca, to je već milion i 700. Znate, ja sam genije ipak, ja bolje to raspolažem od ovih, oni odmah tri miliona, a đe su djeca, đe su koze, đe krave pa moram krave tu onda umeljat, jebo te, pusti to. Znaš, moramo biti realni, jebi ga. Htjeli ne htjeli mi moramo poštovati taj milion ljudi, to je naš narod, narod koji tako misli. Možda je to dobro. Milion ima vamo, jer dva miliona će samo izać na glasanje, neće više. Neće naš narod htjet izać. Mo’š mislit nedjelja, kiša pada, on indijanac spava, šta ga interesuju izbori. Pa kad dobije nekog četnika il' ustašu, onda će kazat vidi šta bi s mene. Razumijete. Ili nekog partizana, pa ga ne vole, to je sve pomiješano, sve pobrkano. Dva miliona će izić na izbore i nacionalne stranke će uzet milion i lijeve opcije milion i to će biti nova vlast. E, ako se za ove četiri godine naviknemo i bude sve u redu, onda će doći do izražaja genijalci, dekani, profesori, ljudi od zanata, ljudi u svojoj branši i onda će doći pravi političari do izražaja, a ne da ja vodim politiku kao kompozitor. Sramota je za jednu zemlju da ja svoj posao ostavljam zbog toga, a ja sam se morao upetljati jer vidim da nisu normalni. Razumijete, pa je l', ja i sebe derem. Neće onaj tamo priznati sebe da odere i kaže ja nisam za politiku il' reć ja sam bio аl' više nisam, pa da makar malo uvali sebe, znaš, e, to ne valja. Budućnost politike je u ljudima prefinjenim, ljudima genijalnim koji žele svakome dobro, koji hoće sa svakim fino. Ne valja ako pobijedi bilo koja nacionalna partija, to je moje mišljenje. Možda bi i valjalo ali bi tu došlo do teške gužve, jer recimo da pobijedi SDA, onda ovi drugi se ne bi slagali, pa bi počeli svoje reforme, čistke, htjeli - ne htjeli, moraju da mijenjaju recimo direktora TV, direktora ovog, direktora onog i onda bi tu došlo do strašnog sučeljavanja, do užasa jednog. Zato je najljepše da pobijedimo svi, da pobijedi narod u BiH, da smrt nacionalizmu označimo za sva vremena i da nacionalizam podvedemo pod kriminal najgore vrste. To je jedno, a drugo je izgradnja dva euto—puta koja će nas odvesti u svijet. Jedan auto—put Šamac—Sarajevo—Kardeljevo i drugi Sarajevo—Titovo Užice -Beograd i onda od Titovog Užica prema Titogradu, od Titovog Užica prema Prištini i Grčkoj. I gotovo, završavamo poso. Samo dva auto—puta prave Jugoslaviju Amerikom i kad podvedemo nacionalizam pod kriminalni čin. Ako se dva sela potuku, npr. muslimansko i srpsko, to su kriminalci, to treba sve odma’ ufatiti, cijelo selo i ono i ovo, to nema veze s mozgom, to treba odma’ streljat na licu mjesta, jer to nema žive veze. Je l' treba još 500 godina da se svađamo oko nacionalizma, to bi moglo unedogled ići. Onda gdje je unuka, gdje su laboratorije, đe je gradnja, gdje je napredak? Gubimo inspiraciju zbog gluposti. Ja ne mogu više da komponujem zbog nacionalizma, svađaju se ovi, svađaju se oni. N.D.Baveći se politikom, koliko ste zapostavili muziku? GLJIVA: Pa, ja sam već dvije godine spremao svoju kantautorsku ploču, ovih dana je privodim kraju i za sedam dana ulazim u studio. Naslovna pjesma se zove »Moja Bosna«. To je pjesma nastala, iz ovog vremena. Ovako kaže: što si tužna, zemljo moja ko da stid je nekog sada, ja te volim, аl' šta mogu kad u duši nemir vlada / nemirno je srce moje, da te ljubim nisi znala/ prva ljubav mog života ti si, zemljo, znaj ostala/ kada prođu sve oluje, da plakao, zemljo, ne bih/ ova pjesma neka kaže da pripadam samo tebi/ Ako mi te uzmu, hej Bosno moja, ako mi te od mene ukradu/kaži majci da se tebi spremam, bolje zemlje ja od Bosne nemam. N.D.: Kako gledate na raskol unutar nacionalnih stranaka u Bosni i Hercegovini? GLJIVA: Možete me shvatiti kako hoćete sada, al’znajte za sva vremena da sam ja iskren i pošten čovjek i da sam pjesnik prije svega i na ovaj način ću to objasniti: oni su isto kao i ja. Nisu oni za politike, to su isto apolitične osobe, samo oni neće da priznaju. Zulfikarpašić nije toliko politična osoba koliko se misli, ni Alija, ako ste na to mislili. Ako ste mislili na Perinovića, to je već druga stvar. Perinović je već nešto drugo. Ako su Perinovića skinuli zato što je on Srbin, onda je to rasizam i fašizam, ako su ga skinuli zbog nekih drugih grešaka, onda u redu. A ako su ga skinuli zato što mu je majka il’ne znam ko Srbin, onda to ne pije vode i onda sam ja za Perinovića, a bio sam protiv njega. Razumijete, ja sam takav tip. E, sad, ovo Alija i Adil, ta kombinacija, oni nisu mogli da se snađu u ovom vremenu, ja mislim da niko tu nije špijun, da oni vole svoj narod i BiH. Ja lično nisam imao priliku da konverziram sa njima al'sam ih malo studirao, nisu to loši ljudi, loši su oni oko njih. To je sto posto. Ja se mogu sutra dogovoriti s njima oko nečeg, ali ako su loši ovi oko njih, to je užas. Sad se proteže teza da ta tzv. Alijina frakcija zagovara onaj tvrdi fundamentalizam ili islam, šta ja znam, a ovi kao evropski. Ma sve je to isto, sve je to budalaština, Musliman je Musliman, Srbin je Srbin, Hrvat je Hrvat i ne treba se stidit toga. N.D.: Šta ste po nacionalnosti? GLJIVA: Musliman. Svaki čovjek koji se stidi reći koje je nacije to nije čovjek, ali ne treba onda svoju naciju da izdiže iznad nečega. Mora prvo biti kvalitet, njegov kao čovjeka, pa tek onda nacije. To je moje mišljenje, аl' kad me neko pita, ovako informacije radi, onda ja kažem da sam Musliman. Nisam vjernik, jedem slaninu. Ja sam Jugosloven, Evropljanin, »filio de tuto mondo«, dječak cijelog svijeta, nema veze, razumijete. Samo što se sada ljudi prave važni i bez veze kupe poene od, što ' bi reko Tuđman, pučanstva na selima, od neobaviještenih ljudi. Bosna i Hercegovina je zemlja apolitična, znate, ljudi se ne bave politikom iz jednostavnog razloga jer su siromašni finansijski i ekonomski. Ljudi u BiH se bave brašnom i uljem, važno mu je da ima da jede, vjerujte mi.