Kada dospijemo na svijet, mi smo kao glumac koji ne zna tekst, ne zna u kojem komadu igra, a bačen je na pozornicu. Da bismo se na toj pozornici i u toj situaciji snašli, pomaže nam naše znanje o prošlosti, riječi su uvaženog književnika, akademika i profesora Dževada Karahasana kojima je želio ukazati da se službena politika upregla u to da prošlost izbriše. To nam, kako kaže, rade spaljivanjem biblioteka, zatvaranjem muzeja, galerija, dakle institucija u kojima se pohranjuje pamćenje zajednice .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.