Putopis sa naslovom Smrt u Veneciji pocinje ovako: "U ovom gradu bivao sam više puta i dugo, jednom vrlo dugo, nedjelju dana. Gledao sam kako plove palace, kako lebde i drhte tornjevi i mostovi, kako Venecija odlazi, vjecito protice, možda ukrug, jer u suštini uvijek ostaje ista, bogata a nemarna, cudljiva i dostojanstveno mirna, kao neko ko živi na rubu smrti", pa nastavlja: "A kada se vratimo kuci, pitat ce nas dobar prijatelj: žReci mi, ti bolje znaš, šta je Venecija? žMislio sam da je truhle .....