INFOBIRO: Publikacije
1919 - 1940: Kraljevina SHS / Kraljevina Jugoslavija

Safet beg Bašagić o Osmanskoj upravi

Pregled fokusa
Untitled document

Autor: Safet beg Bašagić Novi Behar 15.oktobar 1930.

U biblioteci zemaljskog muzeja u Sarajevu imade jedna zbirka rukopisa i štampanih djela pod br. 905., u kojoj se nalazi popis kadiluka u evropskoj Turskoj poredanih po činovnim razredima iz godine 1150 (1737). Iznad imena dotičnih gradova kod nekih kadiluka zabilježene su i promjene crvenim mastilom, a pisane su istom rukom. Iza toga slijedi stariji popis, pisan drugom rukom, dok je još sva Ugarska bila u turskoj vlasti, isto tako poredan po činovnim razredima. Početak toga popisa prenešen je na 14. list i kasnije nadopunjen trećom rukom. I tako mnogo ljepšim i razgovjetnijim pismom olakšao nam je čitanje nekih kadiluka.Između ta dva popisa nalaze se po arapskom alfabetu popisani svi kadiluci u evropskoj Turskoj, njihove granice i udaljenost od Carigrada. Taj popis izgleda mi dosta star i, čini mi se, da je sastavljen po Hadži Kalfinom popisu, koji je po Hammerovom prevodu pokojni St. Novaković s mnogo Hammerovih pogrešaka prikazao u XVIII Spomeniku Srpske akademije.Kakogod je cijeli književni rad Hammerov brzopletan onako je i prevod spomenutog dj'ela o rumelijskim gradovima. On nije nikada dugo razmisljao ni kod pisanja ni kod prevađanja,  zato se sve njegovo mora uzimati veoma oprezno. Siromah Novaković koliko se namučio odgonetajući pojedine gradove u tome popisu. Držeći Hammera za autoritet sve pogreške pripisuje turskim pismenima ni ne sluteći, da turska pismena nijesu kriva nego Hammer, koji ih nije znao čitati.Da se vidi kako Nijemci i drugi zapadni geografi i historici čitaju naše gradove pisane arapskim pismenima pokazaće vam slijedeći primjeri. Nijesu krivi Turci, što su ih tako pisali nego oni, što su ih naopako čitali Na pr. gatački kadiluk od osvojenja Hercegovine do pedesetih godina prošloga vijeka Turci su zvali i pisali  Cernica. Za naša pismena c i č Turci imadu jedno slovo, tako zvani čim g, koje se čita, kako gdje treba. Slava > (n), >. (b), L 0) i i (p) na početku, a u sredini riječi i (^ ? w ) razlikuju se samo diakritičnim tačkama. Odozgor imade jednu tačku, a odozdol b jednu, j dvije, a p tri tačke. Prepisivač vrlo lahko načini zbrku s tim diakritičnim tačkama, ako su spomenuta slova jedna do drugoga kao što je slučaj kod Cernice. Hammer je to mjesto Černiča ili Cernica čitao Tcherbenitsche (Čerbeniče), a od toga je Novaković iskombinirao Trebinje, jer nije znao da se u turskim ispravama grad Trebinje zove Ban Vir i da je kao nahija pripadao ljubinjskom kadiluku.

Slično se dogodilo i s kadilukom (Jadra Ibtićar). Nije teško dovinuti se kako je od Jadra načinio Padra, ali kako je lbtićar pročitao Binar, to bi nam samo on mogao objasniti. Naravno uz najbolju volju da Novaković nije mogao na zemljopisnoj karti naći toga kadiluka, jer od Padra Bunara ne bi niko mogao iskombinirati da je to JadarPtičar kadiluk u zvorničkom sandžaku.

Drugi rukopis, koji ćemo uzeti za podlogu u ovoj raspravi, nalazi se u Balkanskom institutu. To je također zbirka bilježaka dvojice kadija i to: Ali ef. Rabovića (Bendezade) i Topalovića (Topalizade) iz prve polovice XII. vijeka po Hidžr. U njemu se nalazi popis kadiluka u evropskoj Turskoj, koji je sastavio, kako nam bilježi pri kraju Abdulkadir ef., kad je bio vrhovni sudija (kazasker) za evropske provincije 1078 (1667), dakle u vrijeme, kad je imala Turska najšire granice u Evropi.Po mome mišljenju taj je popis najmjerodavniji, jer je službeni akt. Uza svaki kadiluk zabilježeno je kome sandžaku pripada i koliko je dana (konaka) puta udaljen od Carigrada. U tome se podudara sa spomenutim muzejskim rukopisom. Osim toga stavljen je kod nekih i datum, kad je dotični kadiluk pripojen turskoj carevini i ko ga je osvojio. Ti datumi nijesu uvijek tačni, poglavito što se tiče kadiluka u Bosni i Hercegovini. Na pr. za Banjaluku kaže, da ju je osvojio sultan Fatih 866 (1461), a mi znamo iz Sofi Mehmed pašine vakufname, da je Banjaluka u drugoj polovici XVI. vijeka kao nahija pripadala kadiluka Kobaš. Ili da je Mostar, Nevesinje, Cernicu i t. d. osvojio Timurtaš paša 785 (1383), takođerne odgovara istini. To se sve dogodilo mnogo kasnije, kako znamo iz pouzdanih izvora. Tada su Turci prvi put provalili u naše krajeve, ali su se brzo vratili natrag s velikim gubicima.Turska se država, s početka, politički dijelila na dva ajaleta i to na: evropski (urumili) i azijski (anadoli). Tim ajaleletima su upravljali beglerbezi. Ajaleti su se dijelili na sandžake, kojima su upravljali sandžakbezi: sandžaci su se dijelili na kadiluke, kadiluci na nahije, nahije na sela, a sela na mahale.Za vrijeme sultana Sulejmana Zakonodavca (Komuni) uvedene su neke reforme u upravi. Ajaleti su prozvani vilajetima, a beglerbezi valijama. Sudsko uređenje za Mehmeda II. sastojalo se od dva kazi askera: jedan je bio za evropske, a drugi za azijske provincije. Šejhulislam bio je carigradski muftija i obnašao najvišu ulemansku čast. Njemu nisu bili podvrženi kazi askeri sve do Sulejmana.Sulejman je šejhulislama stavio na čelo cijeloj sudskoj upravi; na taj je način sudska uprava potpuno odijeljena od polltičke.Sudska zvanja u provinciji bila su: mule, sitekadije i kadije.Današnja Jugoslavija je obuhvatala cijeli bosanski vilajet, djelomično budimski, kaniški, temišvarski i rumeliski; osim bosanskih obuhvatala je sandžake u cijelosti: srijemski, smederevski, kruševački i skopaljski, a djelomično : vidinski, vučitrnski, skadarski,. bečkerečki, ćustendilski, dukaginski (prizrenski), ohridski, Pašasandžak (bitoljski) i pećuiski sandžak.

Za vrijeme popisa AbdulKadira u Jugoslaviji su bila dva mulaluka: Sarajevo i Beograd, jedan sitekadiluk i stotinu i deset kadiluka, koji su se dijelili, po visini beriva (dohodaka) u deset   razreda.

I.  razred : Banjaluka i Monastir (Bitolj).II. žice, Štip i Jenji Pazar   (Novi Pazar).

III.  Ljeskovac,   Vranja,    Priština,    Tešanj, Ohrid, lstari Eflak   (Stari Vlah).    Akhisar    (Prusac^ Taslidža (Plevlje,)   Kragujevac,   Memlehatein   (Tuzla) I Osijek, Valjevo, BosnaBrod (Travnik), Mitrovica (Sri | jemska), Mostar, Požega, Urćub (Prokuplje) i Kalkan f Delen (Tetovo).

IV.  razred: Varadin, Serfidže (Srbica), Prijepolje, i Niš, Kjuprili (Ćuprija) i Prizren.

V.   Kračova, Zvornik, Srebrenica, Kaniža i (stara), Vršac, Foča,  Gračanica i BirćeKnežina (Vlasenica). VI.  Čelebi pazar (Rogatica),   B'gurDele.n (Šabac),   Aladža   hisar (Kruševac),   Požarevac,   Irig, Brvnik, DespotBrod   (Slav. Brod),  Ipek (Peć),   Ned vesinje i Bečkerek.

VII.  razred: Stavra Ilok,   IsferlikjBanjasi (Svrljiška   Banja),   Nemča (Nijemci),   Kostajnica, Rudnik, Livno, NovoBrdo, Jagodina, Jajce, Madenlpek (Majdan Pek), Bihor, Valjevo, Imocko, KladanjOlovo, Re j sava, Janovo, Osat, Đuveldžinlikj (Golubac), Ljubinje j i Šikloš.

VIII.  razred: Hram, Vučitrn,   Đakonica,   Čačak, Čajniče,  Rača,   Višegrad, Bijeljina, Vukovar, Kamengrad, VelikaMorava, Grgurevac, Kočajna i Đolhisar (Jezero)IX.  razred: Trgovište, StaroJanjevo, Titel, Cer j nica (Gacko), Gabela, Suharika (SuhaRijeka), Raho j vica (Orahovica), Derventa, KrbineBahorina, Podgorica, UlcinBar, Belegradčik (Kojic) Mitrovčadžik (Ko sov. Mitrovica), Morović, Priboj, HercegNovi i Korica. X.  razred : Svrljiž, Timok, HavasiPrizren, KurJ šumlija, Koznik, Meduće, Novosel (Kulen Vakuf?) Ja1 darPtičar, (ovaj kadiluk zovu i Loznica), Kliške nal hije, KaradžaDag (Crna Gora) i Kačanik.Spomenuti kadiluci, za vrijeme AbdulKadirovo, pripadali su sljedećim sandžacima:I. Bosna sandžak: BanjaLuka, Novi Pazar, Te j šanj, Stari Vlah, Travnik, Rogatica, BirčeKnežina, j Kostajnica, Jajce, KladanjOlovo, Čajniče, Višegrad, | Kamengrad, Lika, Derventa, Mala Mitrovica i Priboj i II.  Hercegovina: Plevlje, Mostar, Prijepolje, Foča, Nevesinje, Imotski, Ljubinje, Gacko, Gabela, Konjic, i HercegNovi.

III.  Klis: Prusac, Livno, Jezero, KulenVakuf i Kliške nahije.

IV.  Zvornik: Tuzla, Srebrenica, Gračanica, Šabac, Brovnik, Osat, Bijeljina, KrpinaBahorjna i Jadar Ptičar.V.  Požega: Osijek, Slav.Brod, Valpovo, Janovo i Rahovica.

VI.  Krka: Krka (i kao kadiluk i sandžak).VII.  Skadar: Podgorica, UlcinjBar i Crna Gora. ' VIII. Dukagin: Peć i Đakovica.IX.   Vučitrn: Priština, Prokuplje, Novo Brdo Morava, StaraJanova i Karica.X.  Prizren: Kračova, Bihor i Trgovište.XI.  Ohrid: Ohrid i Stavra. XII Ćustendil: Štip i Vranja.XIII.  Paša sandžak: Manastir, Srbica, Niš i Čuprija.XIV.  Skeplje: Tetovo i Kačanik.

XV.  Vidin: SvrljiškaBanja, Golubac i Svrljiž.XVI.  Smederevo: Užice, Kragujevac, Valjevo, Požarevac, Rudnik, Jagodina, MajdanPek, Bešovac, Hran, Čačak, Kočajna i Timok.

XVII.  Kruševac: Ljeskovac, Kuršumlija i Meduće.XVIII.  Srijem: Mitrovica, Varadin, Irig, Ilok, Mijemci, Rača, Vukovar, Grgurevac,   Titel i Morović.XIX Bečkerek: ВеГкегек (i kao kadiluk i sandžak).XX.  Temišvar: i Vršac.XXI.  Budim: i Koznik.XXII.  Ребећ: i Sikloš.U jednom muzejskom rukopisu br. 905 spominju se neki kadiluci, kojih nema u AbdulKadirovu popisu, kao na primjer: Sombor, Vac, Ljubinje, Đakovo (u Slavoniji), Višnjica, SanskiMost, Bihać, S!atina, Brčko, Blagoj i Skradin. U krčkom (Krka) se sandžaku spominje takođe kadiluk Kotari.

Iza dolaska Omerpašina, polovicom prošloga (XIX.) vijeka, provedena je nova podjela; neki su kadiluci ukinuti, a neki uspostavljeni, kao na pr. u Hercegovini (sandžaku)! ukinuti su: Blagaj, Gabela i Ljubinje, a uspostavljeni su Stolac i Trebinje. Tako je isto učmjeno i u Bosna sandžaku: ukinuti su: Jezero BirčeKnežina, Prusac.Priboj i Rača, a uspostavljeni: Zenica, Žepče, Maglaj, Prijedor, BosanskiNovi, Krupa, Glamoč i Cazin.Naravno da je u najstarija vremena bila drukčija podjela; na pr. BanjaLuka kao nahija pripadala je Kobašu kao kadiluku, kako znamo iz vakufname (zadužbene knjige) Baltadži Mehmedpaše.Kako je poznato, kadije nisu imale stalnu plaću od države, nego su živjeli od zakonom određenih dohodaka kao na pr. od vjenčanja, popisa ostavštine i sl. Ti su dohoci u glavnom pobirani od muslimana. Naravno, gdje je islamsko pučanstvo bilo brojno, tu su i kadiluci bili unosniji, zato su se i dijelili po razredima. Viši razredi donosili su i vise dohotke.Kad pogledamo na gustinu kadiluka u pojedinim sandžacima, možemo zaključiti i gustinu naseIjenosti islamskog pučanstva u tim krajevima. Naročito upadaju u oči: Hercegovina, Donja Bosna, Novi Pazar i predratna Srbija.Sve do bečkoga rata u ovim je krajevima živjelo islamsko pučanstvo u velikim masama, koje je izdržavalo tolike kadije, dočim u Krajini i u Posavini nalazimo jako malen broj kadiluka, te prema tome zaključujemo, da je tamo islamsko pučanstvo bilo rijetko.Nakon poraza Turaka pod Bečom Austrijanci brzim tempom osvoje sve Ugarske gradove, provale u smederevski sandžak i spuste se sve do NovogPazara. Tom prilikom isl. pučanstvo silno nastrada. Svi odrasli muškarci bili su poubijani, a žene i djeca dopali teškog sužanjstva. Vrlo ih malo prebježe u Bosnu i Arnautluk. Tom je prigodom i Hercegovina nastradala od Mlečana, jer su prekršili mir i svom se silom oborili na Hercegovinu, te doprli čak do nevesinjskoga polja. Tako su mnogi krajevi postali pusti. Imamo primjera, gdje su se po tri kadiluka spojila u jedan, jer nije bilo islamskog pučanstva, te kadija nije mogao da živi od dohodaka.Glasoviti pjesnik Sabit, kad je postao bosanski mula iza provale Eugenove u Bosnu, tuži se da su dohoci mule tako minimalni, da od njih ne može pristojno živjeti. Imamo sačuvan i prepis mahzara u kome Mostarci mole da im stari kadija i dalje ostane, jer iz dohodaka nije raogao uštedjeti ni toliko, da bi otputovao iz Mostara, kako je Hercegovina nastradala od Mlečana.Ovo sam napomenuo da svratim pažnju kojeg historika, koji će se dati na proučavanje, kako i kada je nestalo islamskog pučanstva iz spomenutih krajeva.

Arhivi štampe
Pretražite digitalizirane verzije pisane kulturne baštine – bh. novina.
Pretražite arhiv najznačajnijih novinskih publikacija iz Bosne i Hercegovine i regije
Kako se Pretplatiti?
Da biste imali pristup tekstovima pohranjenim u INFOBIRO digitalni arhiv, potrebno je da se registrujete i da izvršite pretplatu za odabrani pretplatnički paket. Registraciju možete izvršiti ovdje.